U trenutku u kojem živimo pojedinac je pretjerano poslovno angažiran, više je radnih sati, a uključenost u posao crpi nam vrijeme. Ne možemo izbjeći tehnologiju koja nas čini uvijek povezanima, ali i uvijek dostupnima (i rijetko slobodnima). Nameće se pitanje koliko dana u godini čovjek može odvojiti za odmor – za vrijeme kada je bos i ostavlja brige, vrijeme pražnjenja, ili pak punjenja (baterija ili energije), za gledanje u pučinu i sjedinjavanje s ležaljkom na suncu – recimo, na fantastičnom Jadranu.